Odlomci iz knjige Dragana Đokanovića "Republika Srpska"

 

BOSNA I HERCEGOVINA KAO FEDERACIJA

 

Deseta sjednica Skupštine srpskog naroda održana je 10. marta 1992. godine u Sarajevu. Razgovaralo se samo o jednoj tački dnevnog reda: Informaciji sa Konferencije  o Bosni i Hercegovini iz Brisela.

Prvo je govorio Radovan Karadžić:

Vođstvo srpske nacionalne zajednice u Bosni i Hercegovini iniciralo je Konferenciju o Bosni i Hercegovini triju nacionalnih zajednica. Naši partneri su htjeli to da minimiziraju pa su rekli da to nije Konferencija o Bosni i Hercegovini nego razgovori o Bosni i Hercegovini, ne triju nacionalnih zajednica već triju stranaka. Na svu sreću u Evropi su shvatili da to mora biti Konferencija o Bosni i Hercegovini i da ništa što se u Bosni i Hercegovini protivi volji jednog naroda neće uspjeti, odnosno da samo može da vodi do nekontrolisanih procesa i haosa koji bi rezultirao krvavim građanskim ratom sa stotinama hiljada mrtvih i stotinama porušenih gradova nakon koga bismo imali istu situaciju koju imamo sada sa tri Bosne i Hercegovine, samo nakon rata sa mnogo manje stanovnika i gradova i potpuno homogenizovane. Jer, pretpostavlja se da bi se u građanskom ratu desilo ogromno nasilno i krvavo iseljavanje manjinskih dijelova naroda iz jednog regiona u drugi...

Tokom rada mi smo shvatili da EZ nastoji da Bosnu i Hercegovinu ipak odvoji od Jugoslavije i da se spriječi cijepanje granica, odnosno promjena granica Bosne i Hercegovine.

Mi nikada nismo ni pledirali na to da dio BiH pripajamo Srbiji ni da cijepamo BiH. Mi smo uvijek govorili o cijeloj Bosni i Hercegovini kao našoj užoj domovini u okviru Jugoslavije. No, kako su secesionističke snage tu veoma jake mi smo toj realnosti htjeli da pogledamo u oči i da učinimo onoliko koliko se može da se volja hrvatskog i muslimanskog naroda takođe realizuje, a da se pri tom ne uguši volja srpskog naroda...

To je u Evropi djelimično shvaćeno i prihvaćeno i, već, u Lisabonu na prvom sastanku ponuđen nam je papir koji predviđa konstitutivne države u BiH, što se kod Izetbegovića zamijenilo kao konstitutivne jedinice, a ne konstitutivne države na nacionalnoj osnovi. Druga strana je kazala da tu još spadaju ekonomski, geografski i drugi kriteriji, što nama potpuno odgovara jer i mi ne namjeravamo da pravimo to što ekonomski i geografski nema smisla i ne garantuje postojanost...

U Briselu je nakon prvog kruga razgovora ponuđen jedan papir koji vi imate pred sobom. Taj papir predviđa da je BiH federacija, federalna država, sastavljena od konstitutivnih jedinica...

Gospodin Izetbegović pokušava da  ne definiše tri konstitutivne jedinice. On pokušava da navede da mi prihvatimo to, a da ih onda ne bude tri nego petnaest i da to budu srezovi. Mi to nećemo prihvatiti. To mora da su tri konstitutivne države zasnovane na nacionalnom principu, uz uzimanje u obzir i drugih kriterija...

EZ u liku njenih predstavnika pokušava da nađe neko srednje rješenje pri čemu su oni došli na ideju da BiH treba da bude jedna država sastavljena od tri konstitutivne nacionalne jedinice. Međutim, u viziji EZ BiH figurira kao federalna država, kao federativna država sa i suviše centralnih funkcija koje jasno pokazuju da je nekom stalo da  u BiH ostvari centralnu vlast, veoma jaku centralnu vlast, da dominira nad drugim...

 

Nikola Koljević: Od gospodina Kutiljera smo upravo dobili poziv da dalje nastavimo Konferenciju u sledeći ponedjeljak i utorak i u njegovom apelu na nas data je Deklaracija /američko – evropska/ o priznavanju jugoslovenskih republika pa ću u prevodu to da vam pročitam.

„EZ, njene članice i SAD ponovo ističu svoju bezrezervnu podršku mirovnom planu UN, Mirovnoj konferenciji Lorda Karingtona i ključnim načelima za političko rješavanje jugoslovenske krize.

Ne dolazi u obzir nikakvo mijenjanje granica silom, a biće poštovana ljudska prava i prava svih nacionalnih i etničkih grupa u svim republikama...

Pozivaju se sve strane u BiH da bez odlaganja prihvate prijedloge EZ za ustavni poredak koji će omogućiti miran i skladan razvoj ove Republike u postojećim granicama.“

 

Dragan Đokanović: Ja bih istog časa potpisao ovaj papir iz Brisela ako je EZ za Bosnu i Hercegovinu sa tri ravnopravna naroda, sa tri suverena naroda,  naroda koji su suvereni na svojim teritorijama i između kojih je obezbijeđen  skladan i miran život.

Ne znam šta je to što tjera Muslimane iz BiH da napuste Jugoslaviju. Ako im ovakvo uređenje BiH  obezbjeđuje ravnopravnost u BiH, znači ovo što piše na papiru, i  ne vidim ni jedan razlog njihovog straha od Jugoslavije pa bila ona konfederalna ili razlabavljenija federacija. To bi znatno doprinijelo miru na ovom prostoru…

 

 

 

ONI BI NAMA SREZ, A MI HOĆEMO REPUBLIKU

 

Politička situacija u Bosni i Hercegovini, marta 1992. godine, maksimalno se usložnjavala. Skupština srpskog naroda sastajala se vrlo često. Najaktuelnija tema, tih dana, bila je analiza sesija Konferencije o Bosni i Hercegovini pod pokroviteljstvom Evropske Zajednice.

U Sarajevu, 18. marta, održana je 11. sjednica srpske skupštine u BiH. Prvi govornici bili su Radovan Karadžić, Nikola Koljević, Momčilo Krajišnik, Dragan Đokanović ...

Radovan  Karadžić:

Gospodo poslanici, dame i gospodo izgleda da će Skupština srpskog naroda u BiH zasijedati vrlo često, a to je i prirodno jer se primičemo završnici jednog procesa...

Uvid u realnost jasno govori da u BiH postoje tri BiH koje funkcionišu nekako, a koje nisu međusobno uskladile svoje odnose...

Zajednički organi su zloupotrijebljeni od strane onog koji ih se dočepa, a mogu da kažem da se SDS nije mnogo nečeg dočepala od zajedničkih organa. Dakle druge dvije strane su se dočepale, prije svega, vlasti u MUP-u, onda u Skupštini i Vladi pa su te zajedničke organe zloupotrebljavale...

Čitava naša Konferencija ide pod sjenkom ko će ispasti kriv za neuspjeh. Činilo se ponekad da ni jedna strana  istinski ne želi uspjeh...

Koliko juče u novinama je Mahmutčehajić /baš juče/ imao jedan vrlo prljav tekst  protiv srpskog naroda, da ne govorim da je mene proglasio ludakom koji hoda izvan ludnice i koješta drugo, da mape izlaze iz moje ludačke radionice i koješta. Mi smo to, naravno, Evropljanima, pokazali i pred samim Mahmutčehajićem rekli da ide taj tekst. Oni, dakle, ni po koju cijenu nisu htjeli da prihvate da se BiH dijeli na više dijelova, ne nipošto po etničkom principu i ne nipošto tri. Oni su, dakle, htjeli da stvore neke srezove, da kažu, evo mi smo BiH regionizovali, ali mi smo gazde u toj BiH...

To se nije desilo.

Papir je prihvaćen kao baza, kao osnova za dalje pregovore. Taj papir nije potpisan, niti bismo dopustili nešto da potpišemo, a da se o tome ne dogovorimo.

Biće ustanovljena radna grupa sa zadatkom da definiše teritorije konstitutivnih jedinica bazirane na nacionalnim principima i uzimanja u obzir ekonomskih, geografskih i drugih kriterija.

S druge strane prvi put su u opticaju mape koje su postale sastavni dio dokumenta...

Mapa bazirana na apsolutnoj i relativnoj većini u svakoj opštini biće baza za rad radne grupe i biće podložna samo amandmiranju prema gore pomenutim kriterijima.

Nikola Koljević:

Dame i gospodo, dozvolite mi da dam jednu opštu ocjenu situacije na osnovu niza konkretnih utisaka koje smo imali i, u svakom slučaju, dugog rada, a koliko efikasnog to je na vama da prosudite.

Ako gledamo situaciju u kojoj smo bili, a to je, mislim, u prvom redu, pravo relevantno istorijsko poređenje: sadašnjost porediti s prošlošću; mi smo dobili svoju nacionalnu državu unutar BiH. Dobili smo suverenitet odozdo, dakle izvorni u konstitutivnoj jedinici...

Ima niz stvari koje bi mi željeli, a koje nismo dobili. Neke od njih, po mojoj najodgovornijoj procjeni, nećemo ni dobiti. I, mislim da sada niko ne može prognozirati ovdje kako će izgledati sastav oružanih snaga: da li će to biti pojedinačne garde zašto se Hrvati zalažu, ili će biti zajednička bosanskohercegovačka vojska koja će biti minimalna i kojoj će biti paritet. Ni to se sa sigurnošću ne može da kaže.

( Upadica dr Karadžića: Nemoj biti toliko depresivan, zašto smo odložili tu temu – nego da ne bude jedinstvena. Mi i Hrvati nećemo i ne može biti  jedinstvena).

Izgleda da dr Karadžić garantuje za Hrvate, kaže u nastavku Prof. Koljević i ističe da nije depresivan:

- Hoću samo da budem realan, a dr Karadžić nije sačekao moj drugi dio izlaganja. Meni se čini da smo jako mnogo dobili, ako poredimo s onim što treba: gdje smo bili i,  drugo, mislim, da je to izvrsna pozicija za naš dalji rad u godinama koje su pred nama, ukoliko želimo da ostvarimo svoja prava i ona prava koja ovdje nisu zapisana, a prava koja se mogu braniti u demokratskom svijetu koja ne idu na štetu drugih. Jer, mi smo imali osnovni politički problem koji će nam sada biti daleko lakši: jedna strana je htjela dominaciju, druge strane su htjele ravnopravnost.

Mi smo dobili najosnovnije elemente za postizanje ravnopravnosti.   Ali, moja osnovna poenta je u ovom: da smo dobili dobro polazište i ja neću unaprijed da obećavam niti mogu po mojim dosadašnjim iskustvima da će se sve dobiti, ali mislim da će se jako puno dobiti radom u okviru ovih institucija. Da je to polazna tačka za jedan konstruktivan život i rad.

To je bila moja umetnuta rečenica:  da ne mislite da ćemo sve dobiti.

Ako se vi složite da mi sve ovo odbacimo, a da tražimo maksimalistički pa da krenemo drugim putem, ja vam neću stajati na tom putu.

Moja procjena je obrnuta...

Delegacija EZ je pomenula  r e f e r e n d u m  kao izjašnjavanje po ovom konceptu BiH što je u krajnjoj liniji jedna demokratska institucija koja se ne može odbiti, koju i ne bi trebalo odbiti...

Momčilo Krajišnik:

Kako sam ja vidio ono što smo postigli i šta je moj dojam iz razgovora i da se može postići?

Prvo, što smo postigli. Postigli smo, po mom mišljenju, osnovnu stvar da su oni pristali da se BiH treba da podijeli po etničkom principu i da tu budu tri nacionalne jedinice. U nevezanom razgovoru su pristali da se one zovu države, republike. To govorim za EZ koja je izvršila jak pritisak na SDA da to prihvati.

Pošto to nije bilo dovoljno mi smo insistirali da se nađe ključ kako se podjela treba da izvrši. Rekli smo da to bude popis iz 1981. ili 1991.g., htjeli smo da izvučemo kartu, da je ponudi SDA jer su stalno govorili kako nemaju kartu, kako je karta utopija, kako je to nešto što je van pameti itd.

Postigli smo to da su Muslimani dali kartu misleći da će nam propasti jer su ucrtali manje teritorija, teritorija koje pripadaju srpskom narodu. Mi smo rekli da je to odlično. To je teritorija koja je po SDA nesporna. Ima karte HDZ, a ima i  naša strana. Mi svoju kartu nismo dali, jer je neko iz SDS-a zaboravio.

Preklopili smo te dvije karte i rekli ovo što je nesporno to je srpsko. O ostalom, idemo u raspravu. Postigli smo jedno da su Muslimani dali sve ono što su mislili da je nesporno, a to je dosta veliko.

Pošto se može opština korigovati mi smo već izvršili korekcije i sve ono što je srpska teritorija to i mislimo da bude u našim opštinama, a što bude stvar razgovora razgovor će biti u tom smislu da se rasprava vodi,  jer i nama ne treba iz kancelarija, to treba tačno biti na terenu da vidimo kuda ćemo svoju kartu povlačiti...

Osnovnu stvar koju smo još uspjeli jeste da smo u početku razgovora rekli šta je odluka Skupštine srpskog naroda u BiH. Moram reći da sam se prijatno iznenadio kada su shvatili da je to kategoričan stav, da žele maksimalno da ispoštuju naše zahtjeve, govoreći vi ćete  to dobiti, ali nemojte na taj način to govoriti. To treba ipak reći drukčije da bi se ovaj papir postigao.

Njima ne treba vjerovati, ali je osnovno da su psihološki pripremljeni da Srbima rješenje ne mogu nametnuti.

Šta je problem?

Mislim da je problem što po svaku cijenu hoće da budu međunarodno priznati kao BiH. Oni hoće da to bude država.

U tom smislu bilo bi dobro strateški učiniti jednu stvar i početi ovo što smo se već dogovorili. Etničko razdvajanje na terenu. Početi utvrđivati teritoriju, a kada se teritorija utvrdi onda je stvar dodatnih razgovora kako će čija vlast da funkcioniše. Da li će to biti pošteno politički ja to ne znam, kažu da u politici nema puno poštenja i ako to bude nepošteno biće na dušu srpskom narodu. Ali, mi ne možemo prihvatiti državu onakvu  koju neko zamišlja u glavama SDA...

Dragan  Đokanović:

Gospodine predsjedniče, gospodo iz predsjedništva, dame i gospodo poslanici, potsjetio bih vas na jedan naš zajednički sastanak ovdje, u ovoj sali, kada smo se dogovarali o formiranju Skupštine srpskog naroda BiH: razgovarali smo o ratu ili miru. Jedan broj diskutanata bio je za ratnu opciju, ali je prevladao razum i dogovorili smo se da političke probleme u Bosni i Hercegovini /naše probleme/ rješavamo mirnim putem jer za to imamo dovoljno snage i pameti...

Jedan broj diskutanata, među kojima sam bio i ja, rekao je da Bosnu i Hercegovinu treba federalizovati...

Inicijativa srpske strane bila je i ova Konferencija o Bosni i Hercegovini koja, očigledno, daje rezultate. Razgovori koji se vode dali su jednu dozu optimizma za srpski narod u BiH, pogotovo poslije sarajevske sesije, kada su pregovarači uložili silan trud i ja, zaista, podržavam njihove napore. Mislim da se vidi, na kraju puta kojim su krenuli, uspjeh za srpski narod...

I još bih  na nešto, ovom prilikom, ukazao: dešava se i najvišim funkcionerima srpskog naroda u BiH, čak i predsjedniku Skupštine srpskog naroda BiH, da na javnom mjestu kaže da nema Jugoslavije.

Dim lights Embed Embed this video on your site

Znate, ostavimo mi onima koji rasturaju Jugoslaviju da govore ima li ili nema Jugoslavije. Oni koji kažu da je nema boriće se da je ukinu pa kada to urade u Ujedinjenim Nacijama onda ćemo i mi vidjeti da nema Jugoslavije. Govorimo, u budućnosti, samo o položaju srpskog naroda u BiH i utvrđivanju njegovog nacionalnog suvereniteta. Radimo i dalje samo političkim sredstvima, demokratskim i mirnim putem na učvršćivanju veza sa Srbijom i Crnom Gorom.